Srednja škola Topusko

Manifestacija koja se trinaestu godinu zaredom obilježava od 15. listopada do 15. studenog ove je godine posvećena Marinu Držiću, povodom 500. godišnjice njegova rođenja

     Marin Držić  zvan Vidra rođen je 1508. u uglednoj i bogatoj dubrovačkoj građanskoj obitelj i koja je već imala jednog književnika, Marinovog strica i našeg prvog petrarkistu, Džoru Držića. O njegovu djetinjstvu nema podataka, ali se zna da je sa 18 godina postao klerik - crkveni službenik, budući da je preuzeo, po obiteljskom pravu, upravljanje nad crkvama Svih svetih i Sv. Petra na Koločepu od kojih je imao neke prihode.

     Do tridesete godine bavio se, poput većine Dubrovčana, trgovinom zajedno sa svojim ocem. međutim, nakon što su poslovi počeli slabiti, Marin se posvetio umjetnosti. U veljači 1538. godine postao je orguljaš u stolnoj crkvi u Dubrovniku, ali su mu već krajem te godine vlasti dodijelile stipendiju za studij trgovine i diplomacije u Sieni. Tamo je stekao velik ugled, naime, izabrali su ga za jednogodišnjeg rektora studentskog doma, a postao je i vicerektor sveučilišta.

     O tome da se baš nije bavio trgovinom i diplomacijom, već komedijom, govori i jedan policijski zapis iz 1542. godine po kojem ga je policija zatekla kako glumi ljubavnika u jednoj predstavi održanoj u privatnoj kući. U ono vrijeme su predstave, iz političkih razloga, bile zabranjene.

     Nakon povratka u Dubrovnik, s prezirom odbacivši trgovački posao, u idućih desetak godina napisao je svoje najpoznatije komade. no upao je u dugove jer je bio skloniji trošenju nego zara~ivanju, ali je i stekao mnoštvo neprijatelja me~u onim škrtim, pohlepnim i licemjemim dubrovačkim bogatašima i trgovcima koji su se prepoznali kao likovi u njegovim komedijama.

    Kako je ostao bez potrebne podrške, Držić je prestao stvarati te je 1562. godine otišao u Veneciju gdje je radio kao kapelan mletačkog nadbiskupa. U pismima upućenima firentinskom knezu Cosimu 1. Mediciju 1566. godine, pun ogorčenja na dubrovačku vlast, senatore naziva čudovištima, a Cosima moli da ih silom svrgne i pučanima da udio u vlasti. Umro je 1567. godine u Veneciji, a pokopan je u bazilici San Giovanni e Paolo. Najpoznatija djela su mu, osim "Skupa", pokladna igra "Novela od Stanca", komedija "Dundo Maroje", tragedija "Hekuba" te pastirska igra "Tirena".