Srednja škola Topusko

Našu školu posjetio je biskup Sisačke biskupije mons. dr. Vlado Košić uz pratnju župnika Gorana Rukavine.

Družio se s učenicima i djelatnicima škole koji su mu priredili kratak program.

Biskup nam je uputio tople riječi koje nam daju poticaj za još bolji i kvalitetniji daljnji rad.

Foto galerija: Biskup Sisačke biskupije - kliknuti

mons. dr. Vlado Košić
biskup sisački

          Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Kršten je 31. svibnja 1959. u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu s krsnim imenom Vladimir Ivan. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, iste godine biva zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Paštrića (1636-1708.).

          Pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu - Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988.-1990.), te kao župnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.-1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kad i sam kao prognanik živi u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem. Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) - značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.

Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”.

Objavljuje svoje radove iz dogmatske teologije i povijesti hrvatske teologije u Bogoslovskoj smotri, Riječkom teološkom časopisu, Katehezi, Vita consecrata i drugim časopisima.

Tiskana su mu djela:

- Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, Kršćanska sadašnjost,     Zagreb 1997. (disertacija);

- Župnik na prvoj crti, MH Petrinja – Tonimir, Varaždinske Toplice 1999.;

- Zapisi s ruba, Teovizija, Zagreb 1999.;

- Vrijednosti svakodnevice, Glas Koncila, Zagreb 2002.;

- Marija, Majka Sina Božjega, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003.;

- „Veće ljubavi nitko nema od ove“, križni put, KS, Zagreb 2004.;

- Novo staro lice Boga, KS, Zagreb 2005.

Preveo je s njemačkog jezika dogmatsko djelo „Bog trojstvene ljubavi“ Franza Courtha, izišlo u izdanju KS u Zagrebu 1999.

          Uređuje zbornike Hrvatskog mariološkog instituta, u kojima objavljuje i svoje studije. Objavljuje svoje radove i u drugim zbornicima, kao npr. rad „Mariologija u misli Ivana Pavla II.“ u „Ivan Pavao II. Poslanje i djelovanje“, zbornik radova; GK i drugi, Zagreb 2007., str. 169-182; „Katoličko-pravoslavni odnosi u Hrvatskoj i Europi: šanse i perspektive“ u „U služenju Božjemu narodu“, zbornik radova u čast msgr. Dr. Antunu Škvorčeviću, Požega 2007., str. 391-413; „Il contributo croato alla mariologia del Concilio Vaticano II“ u zborniku Poljskog mariološkog društva „W službie Bogarodzicy“, Polskie Towarzystwo mariologiczne, Czestochowa 2009, str. 188-208. Uredio je s Gordanom Črpićem zbornik „U službi pravde i mira. For the Sake of Justice and Peace“ izjava, priopćenja, apela i izvještaja Komisije HBK „Justitia et pax“ 1989.-2009., KS, Zagreb 2009.
Osobita su mu znanstvena zanimanja: dogmatska teologija – prvenstveno mariologija i pneumatologija, te povijest - osobito hrvatske - teologije, ekumenizam i dijalog.

          Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. prosinca 1998. pomoćnim biskupom zagrebačkim i titularnim biskupom Ruspe te je 6. veljače 1999. zajedno s mons. Josipom Mrzljakom u zagrebačkoj katedrali zaređen za biskupa. U Zagrebačkoj nadbiskupiji bio je generalni vikar te pastoralno odgovoran za Sisačko-gorski i Čazmansko-moslavački arhiđakonat (također je bio odgovoran i za Zagorski te Turopoljski arhiđakonat). Bio je predsjednik je Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, predsjednik Odbora za promicanje štovanja bl. Augustina Kažotića. Bio je na čelu ili sudjelovao u radu više povjerenstava Nadbiskupije.

Od rujna 2001. godine bio je član a od lipnja 2007. do veljače 2010. i veliki prepozit Prvostolnoga Kaptola zagrebačkog.

          U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji bio je od travnja 1999. (do rujna 2000.) predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije, a od rujna 2000. je predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog, te od travnja 2004. i predsjednik komisije HBK „Justitia et pax“, ujedno i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK. Član je komisija HBK za odnos sa SPC i za Papinski zavod sv. Jeronima u Rimu.

5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ ponovno je uspostavio Sisačku biskupiju te Vladu Košića imenovao sisačkim biskupom. Dana 6. veljače 2010. preuzeo je vodstvo Sisačke biskupije.